Dva muškarca ulaze u bar

Pucnjava u gay američkom klubu ostavila je globalnu LGBTQI zajednicu u tuzi. U Indiji, gdje je homoseksualnost kriminalno djelo, queer ljudi iscijedili su svoje kutke u gradu. No, je li to sretan, uključiv prostor za sve?

Bez naslova #7, iz serije, Sun City Sunil Gupta/Umjetnička galerija Vadehra.

Byline: Premankur Biswas, Pooja Pillai, Anushree Majumdar, Catherine Rhea Roy

Protagonisti Pyaasi Bhabhija nisu dobri. Ljubeći se pod neugodnim kutovima, vrat podižu na potpuno novu razinu. Ali niti jedan čovjek u kinu Jayant ne mari. Kad jednom uđete u kino u tipičnom sjevernom naselju Kolkata i prođete pored skulpture gargoyle koja vas zlobno gleda, čini se kao da je neka nevidljiva četka premazala svakodnevne predmete slojem zavođenja. Unutar hodnika dok prilagođavate oči mraku, oštar miris znoja, dezinficijensa, nikotina i alkohola pogađa vas. Siluete počinju dobivati ​​smisao - lica zalijepljena jedno za drugo, ruka ispružena u plesnoj pozi. Zabava je počela. Kad me posjetitelji zamole da imenujem dobro mjesto za zabavu u Kolkati, uvijek im kažem da ako imate želudac za to, kino Jayant je mjesto, kaže Rob Sen*, 41, koji radi u ugostiteljstvu. Momak na šalteru potvrdno kimne. Vlasnike nije briga sve dok stvari ne postanu previše smutljive i imovina nije oštećena. Postoji prijetnja policijskim upadima, ali postoji i prikriveno razumijevanje s njima. Puštaju ljude, kaže.

12. lipnja, kada je usamljeni napadač ušao u Pulse, gej noćni klub u Orlandu na Floridi, i ubio 49 ljudi, globalna LGBTQI zajednica reagirala je užasnuto i tužno. Ali u kinu Jayant to je bio uobičajen posao. Bojimo li se da će nas napadač oboriti? Ne, već znamo koliko smo ranjivi na mržnju. Znamo da policajac može svakog trenutka ući i pretući nas crno -plave. Naučili smo živjeti s tim, kaže senatorica, ali za sada će im 30 kuna kupiti večer mogućnosti.

U tjednima nakon tragedije u Orlandu, razgovori o mjestu gay kluba u društvu osvijetlili su društvene mreže, stranice s novinama i večere. Svaki veći grad na Zapadu ima homoseksualnu zajednicu koja je svojedobno uhljebila ustanovu, ali u Indiji, gdje je homoseksualnost i dalje kazneno djelo, nema gay barova - samo gay noći. I to je nešto poput čarobnog trika - sad to vidite, sada ne vidite. Postoje prostori na kojima je večer netko rezervirao pod lažnim imenom. Šest dana u tjednu mjesto funkcionira kao heteronormativni prostor. Jedne večeri gejevi izlaze igrati. Nekada je zabava bila u Pegs N Pints, kaže Siddharth Patel*, 42, konzultant robne marke iz Delhija.

Kao i svaki ronilački bar bilo gdje u svijetu, PnP, kakvo je mjesto bilo poznato, voljeli su gej muškarci iz Delhija unatoč malom plesnom podiju, sjenovitoj kupaonici ili razbijenim čašama. Svojih legendarnih utorka navečer bar je slegnuo s inače uobičajenog furnira dok su mu gay muškarci svih dobi ulazili kroz vrata. Glazba je bila glasna, svjetla prigušena, a ipak je za neke od svojih pokrovitelja PnP bio najsvjetlije mjesto na svijetu. Tu su izbacili svoje inhibicije, ukrali poljubac na plesnom podiju, našli se stisnuti u zagrljaju stranca. I svaki gay muškarac u bilo kojem gay baru na svijetu reći će vam, tu su se oslobodili.

nisko rastuće zimzeleno grmlje puno sunca

Patel je tamo ubrzo postao redovan. Svakim sam posjetom upoznavala muškarce, sprijateljili smo se. PnP je mjesto gdje smo se osjećali sigurnima. Dugo su mi utorci, kaže, bili dani crvenog slova. Nastavit će posjećivati ​​bar do 2014. godine, kada se preselio u selo Hauz Khas. No, kapci su se uskoro spustili i nagovijestili kraj jedne ere u gej noćnom životu u Delhiju.

Danas se Connaught Place (CP), KG Marg, Uday Park i Mehrauli, svi mogu pohvaliti mjestima koja su, kako je rekao jedan posjetitelj, homoseksualci zbog plaće. Uprava unovčava ružičastu rupiju, ali zajednici su potrebni takvi prostori. Gej noć je nevjerojatan prostor za one koji se suočavaju sa svakodnevnim progonima ili koji žive u malim gradovima u kojima vlada homofobija. Upoznao sam 18-19-godišnjake iz mjesta poput Udaipura koji su uštedjeli novac za putovanje u Delhi kako bi prisustvovali tim događajima, kaže Dripto*, 26, novinarka u glavnom gradu.

U Sveda Loungeu je 12,30 sati, a stroboskopska svjetla pulsiraju crveno, plavo i zeleno. Na plesnom podiju zvoni više od 50 muškaraca; neki plešu od obraza do obraza, mnogi režu tepih stručnošću koja oduzima dah. Klub u Saki Naki u Mumbaiju usred je zabave u subotu navečer u Gay Bombayu. Vani, na terasi, među posjetiteljima zabave koji odmaraju, Sameer*, 26, uživa u povjetarcu. Poslovni čovjek iz jedne afričke zemlje praktikuje musliman i često posjeti Mumbai radi posla. Svakako prisustvuje jednoj od ovih zabava kad god može. Kod kuće je nezakonito biti homoseksualac. Nitko ne zna o mojoj spolnosti. Evo, mogu se dobro zabaviti bez brige hoće li itko saznati, kaže.

S tim bi se složio i 50-godišnji Balachandran Ramiah, stručnjak za viši menadžment iz Mumbaija. Godine 1997., kada se Ramiah vratio u Indiju iz SAD -a, nije bilo isključivo gay hangouta, ali scena je bila daleko od dosadne. Voodoo u Colabi bio je jedan od rijetkih noćnih klubova u kojima se gay zajednica redovito zabavljala, restoran Gokul u blizini hotela Taj, bio je još jedno mjesto. Ljudi su se družili i u vrtu Maheshwari u Matungi ili na plaži Juhu. Većina ustanova s ​​nama nije imala problema jer su shvatili da im je dobro imati veliku i stalnu klijentelu, kaže. Zabave, ako i kad su se dogodile, bile su male, privatni poslovi održavali su se u kućama ljudi. To je bilo prije interneta, pa biste od prijatelja čuli za zabavu. Budući da su prostori bili tako mali, na zabavi ne bi bilo više od 50 ljudi, prisjeća se Ramiah. 1998. zajedno s grupom prijatelja osnovao je Gay Bombay (GB), neformalnu skupinu istomišljenika. Iduće godine počeli su priređivati ​​zabave. Počeli smo s manjim mjestima, sa oko 100 ljudi. Posljednjih 15 godina redovito smo organizirali zabave i uskoro ćemo proslaviti 400. zabavu, kaže. Prihod koji su ostvarili usmjerava se natrag u rad grupe u zajednici - prihod od zabave 18. lipnja iskorišten je za radionicu o hepatitisu B i C.

Neke od najposjećenijih gay zabava u Mumbaiju organiziraju Salvation Star i Rage-by D’kloset. Nekad smo se morali jako truditi kako bismo uvjerili upravu klubova i hotela da nam dopusti zabave u njihovim prostorijama, jer bi bili zabrinuti da će odbaciti ostale klijente. No, sada su se stavovi promijenili i imamo ustanove kao što su pivovara White Owl Brewery u Lower Parel i Bungalow 9 u Bandri koje nas jako podržavaju, kaže Nakul, suosnivač, Salvation Star.

Ipak, problemi se pojavljuju, a kad se pojave, mogu poprimiti košmarne razmjere. Reishabh Kailey, grafički dizajner iz Mumbaija, prisjeća se zabave kojoj je prisustvovao u Oshiwari, a koju je poremetila policija. Očigledno im je netko dojavio da je ovo rejv, ali sve što su pronašli su dva sićušna paketića trave, kaže. No, svi su zabavljači bili strpani u kombije i odvedeni u policijsku postaju. Kad smo stigli na postaju, ondje je bila hrpa reportera. Mnogi ljudi nisu izašli svojim obiteljima i bili su prestravljeni da će njihove fotografije biti posvuda, kaže.

Unutar gay party zajednice, queer žene nedostaju u akciji. U gradovima poput Delhija najočitiji razlog je logistika. Često ljudi žive s roditeljima ili u postavkama gdje možda ne bi bili bliski ljudima oko sebe - pa moraju odgovarati na beskonačna pitanja. Društvo ih puno više kontrolira. To utječe na mobilnost i privatnost, kaže Shalini Krishan (34), queer feministica. Bila je i članica Nigaha te je s njima organizirala godišnji QueerFest. Godine 2012. postala je članica Qashtija, queer feminističkog kolektiva sa sjedištem u Delhiju. Grupa queer žena/transmenki/rodno orijentiranih ljudi raspravljala je o nedostatku prostora u Delhiju za nas, pa smo odlučili osnovati takvu grupu. Sastajali smo se dva puta mjesečno, događaj koji smo nazvali Matargashti, i imali smo tjednu liniju za pomoć, koja je i dalje aktivna, kaže ona.

Prema Krishanu, queer žene/transmen se drže podalje od gay klubova jer to nije za njih. To je jako puno o tome da nekoga pokupite na noć. To je manje važno za queer žene - ne zato što se ne bave seksom, već zato što općenito ta sposobnost zauzimanja seksualnog prostora 'u javnosti' nije nešto što je većini žena dopušteno, queer ili ravno. Mnogi od nas željeli bi imati vlastite prostore za ples, krstarenje, susrete s ljudima bilo da se spoje ili razgovaraju o politici ili oboje, ali ovaj je prostor prilagođen različitom registru i rodnoj publici, kaže ona.

Međutim, gay zabave nisu nužno kišobran pod kojim su svi članovi zajednice jednako prihvaćeni. Ranije su neke stranke jasno navodile Nema CD -ova (crossdressers), TG (transrodnih osoba). U Bangaloreu je queer party sklop monopol koji drži Fever Nites. Njihovi plakati projiciraju homofobičan stav povlačenja-njihova ciljna publika je homoseksualac. To nisu dečki koji se identificiraju kao homoseksualci, već samo muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, kaže Romal Laisram (29), gay aktivistica i osnivačica Queer Arts Movement India. Ovo nije novost na sceni queer partyja u Bangaloreu, za koju smatra da ima najmanje 30 godina, kada su Noćni čuvar i NASA napredovali na suprotnim krajevima Church Streeta, koji su se od tada ugasili.

Za mnoge homoseksualce njihov prvi izlazak ove vrste otkriće. Dok neki od srca prihvaćaju priliku da se povežu sa svojim plemenom, drugi se moraju suočiti sa vlastitim predrasudama o tome što znači biti queer. Kada je Shayak Dutta*(31) 2008. prisustvovao čitanju poezije na tavanu u Delhiju, večer nije bila potpuno oslobađajuće iskustvo - akademik je bio iznenađen spoznajom vlastite internalizirane homofobije. Malo su me iznervirali transrodni muškarci ili čak druge osobe koje su bile 'vidljivo' queer. Otvorio se novi svijet, svijet u kojem sam se morala suočiti sa vlastitim predrasudama srednje klase o ljudima koji su ‘drugačiji’, kaže Dutta.

Za neke, zabava može biti pozitivno iscrpljujuća. Postoji ogroman pritisak da se pravilno obučete, kaže književnica iz Mumbaija Aniruddha Mahale. Takvi su događaji također zastrašujući za ljude koji idu sami. Osim ako niste pijani, nije lako započeti razgovor. Svi su već tamo sa svojim prijateljima, ne trebaju im niko drugi, kaže.

Zbog toga je kino Jayant takvo utočište za homoseksualce u Kolkati - od vozača auto -rikše do rukovoditelja BPO -a, homoseksualci iz svih slojeva društva ovdje pronalaze svoj put. To je mjesto na kojem možete pustiti kosu i zabaviti se, družiti se i upoznati nove ljude, kaže 21 -godišnja Vishal Khemka*, učenica ugledne modne škole u gradu.

No, kako je mjesto poput kina Jayant postalo simbol queer oslobođenja? Ovo mjesto nije uvijek bilo queer-friendly. Bilo je to kao i svako drugo kazalište s mekim porno filmovima. Prije smo krstarili kinom Khanna, nedaleko odavde, ali mučili su ga česti upadi. Tako smo prije desetak godina stranku prebacili u Jayant, kaže Sen.

Večeras u Jayantu, baš kao i sve druge večeri, zrak je zasićen mogućnošću seksa - postoje pozivni kutovi, toalet u kojem se sve može dogoditi i muškarci bez brige na svijetu. To je opojna mješavina. Moram priznati da sam učinio stvari na mjestu na koje nisam ponosan. Ali drago mi je da imamo takvo demokratsko mjesto, kaže Rudra Kishore Mondol (39), slobodna umjetnica.

* Imena nekih likova i mjesta su promijenjena.