Tako dugo putovanje: doprinos zoroastrijanaca i parsija svjetskoj kulturi

Velika izložba, u obliku izložbi i kulturnih događaja u Delhiju, prva je koja će usredotočiti doprinos zoroastrijanaca i parsija svjetskoj kulturi

Izložbe uključuju sliku Rustoma Jamsetjeeja Jejeebhoya

U ogromnom kampusu Nacionalnog umjetničkog centra Indire Gandhi (IGNCA) u Delhiju, nasuprot narančastosmeđem proljetnom potopu, slaba melodija izlazi iz umjetničke galerije Twin. Svira stara snimka, pucajuća, ali ipak grlena, nagovještaj ljubavi veterana prema glazbi. Shernaz Cama (57) kaže: Ispričat ću vam vic o Parsisu. Sjedi u sobi pored galerije, gdje je provela bezbroj tjedana postavljajući dio najveće izložbe zoroastrijske umjetnosti i kulture u Delhiju. Tko je najvažnija stvar ili osoba u Parsi kućanstvu? ona kaže: Pas, sluga, djeca, slijedi muž i na kraju ti. Vidite, mi se imamo mogućnost smijati samima sebi. Zbog toga smo preživjeli.

drvo sa šiljcima na granama

Suštinski humor postaje stečeni ukus dok se osjećate kao kod kuće u galeriji: od slika svečanosti Navjote i mladih dječaka Parsi koji se obučavaju za svećenike, ili artefakata iz Irana i Afganistana, ili, slično apokrifnom, ali popularnom šećeru mliječna priča, apsorpcija Parsisa drugih kultura vidljiva kroz njihov tekstil i zanate. Bilo da se radi o kulturnoj amneziji ili vlastitom sve manjem broju, parsi-zoroastrijanci u Indiji oduvijek su držali nedostižan prostor u raznolikim kulturnim okvirima ove zemlje.

Sada je Ministarstvo za manjinske poslove, prema njihovoj shemi Hamari Dharohar, u suradnji s Ministarstvom kulture i Zakladom Parzor (inicijativa UNESCO -a), domaćin kulturnog događaja pod nazivom The Everlasting Flame International Program. Uključuje tri velike izložbe u IGNCA -i, Nacionalnom muzeju i Nacionalnoj galeriji moderne umjetnosti (NGMA) koje predstavljaju prikladan uvod u doprinos zoroastrijanaca i parsija svjetskoj kulturi, filozofiji i umjetnosti.

Cama iz Zaklade Parzor na ovoj inicijativi radi 35 godina. Teme kontinuiteta: Zoroastrijski život i kultura na IGNCA -i, impresivna izložba započinje putovanje od temeljnog zoroastrijskog filozofskog načela, Humata, Hukata, Huvarashte (dobre misli, dobre riječi, dobra djela). Zoroastrijanci zapravo nikada nisu ispričali svoju priču. Uvijek je to bio Zapad ili autsajderi. Dao sam 11 poglavlja iz vlastitog osobnog istraživanja, a zatim imam 36 zoroastrijanaca i ne-zoroastrijaca koji rade na terenu. Imamo glasove i dopustili smo svojim ljudima da govore sami za sebe, kaže Cama.

Tijekom svog dugogodišnjeg istraživanja, profesorica Lady Sri Ram College, Sveučilište Delhi, također je putovala u zemlje poput Irana i Afganistana. Pronašla je vrlo sličnu filozofiju i ekološku svijest. Utvrdili smo da se i materijalna i nematerijalna baština spajaju, kaže ona. Zbirka u Delhiju stoga dolazi iz različitih izvora - od privatnih zbirki do Britanskog muzeja, Britanske knjižnice, Stare Indije i Irana (Cambridge), Bombay Parsi Punchayet, Muzeja Victoria i Albert, SOAS -a, Sveučilišta u Londonu i Nacionalni muzej Delhi, između ostalih.

Druga izložba, u Nacionalnom muzeju, donosi Cama u suradnji s kustosicama Sarah Stewart, Firozom Punthakey Mistree, Ursulom Sims Williams, Almutom Hintseom, Pherozom Godrej. Vječni plamen: Zoroastrizam u povijesti i imaginaciji, koji je doputovao u SOAS, vizualna je pripovijest o povijesti zajednice. Počevši od antičkog svijeta, izložba prati razvoj religije, prateći je od Irana do indijskog potkontinenta i do ostatka svijeta.

crno-bijeli prugasti leteći kukac

Treći kulminira u NGMA -i, u kojoj se održavaju dvije ključne emisije, Painted Encounters - Parsi traders i The Community (izbor iz 2013. koji su kurirali Godrej i Mistree) i No Parsi is Island (kustosi Nancy Adajania i Ranjit Hoskote). Priča se ovdje seli u rani kolonijalni svijet, sudjelovanje Parsija u vrijeme ekonomske afirmacije različitih trgovačkih zajednica, i prolazi kroz kasno kolonijalno razdoblje do danas. U No Parsi is a Island, polazi od pjesnika Johna Donnea No Man is Island, Hoskote i Adajania, zajedno s Godrejem, nalaze lirski narativ u djelima 14 umjetnika Parsi kroz 150 godina, kao što su Pestonji Bomanji, MF Pithawalla i Sorab Pithawalla, zajedno s uključivanjem umjetnika koji nisu Parsi, kao što su Sudhir Patwardhan i Atul i Anju Dodiya.

Portreti, namještaj i tekstil zajednička su značajka, a svaki izlaže mješavinu utjecaja. Cama je naziva kulturom svraka, kulturom koja asimilira različite kulturne nijanse s različitih mjesta. Što god nam se sviđa, samo smo to stavili u svoju kutiju, kaže ona, pokazujući na nježni kineski vez na Parsi svili. Portreti imaju sličan utjecaj. Jedan u NGMA -i, na primjer, je portret kineske umjetnice žene Parsi, čija je površina nježan porculan od ljuske jajeta.

kukci u sobnim biljkama kućni lijekovi

Pjesma Kekija N Daruwalle iz Sabranih pjesama 1970.-2005., Projicirana na ulazu NGMA-e, daje konačan ton našem obilasku s tri izložbe: Migracije su uvijek teške:/ pitajte bilo koju sušu,/ bilo kakvu pošast;/ pitajte 1947. godinu./ Pitajte same kronike:/ da nije bilo seoba; bi li bilo dovoljno/ povijesti za žvakanje.

Program, koji uključuje razgovore i simpozije do svibnja, veliki je napor i došao je do duboke realizacije, kaže Cama. Popis nas smatra toliko beznačajnima, još uvijek nam nisu dali podatke za 2010. Svako desetljeće opadamo za 10 posto. Potpuno smo obrnuti demografski trokut. Švedski obrazac rasta kaže da ste opasno pripravni ako imate 16 posto starijih od 65 godina. Mi smo 35 posto starijih od 75 godina. Naš je napor utrka s vremenom, kaže ona.