Sada knjiga o strancima koji su stigli u predkolonijalnu Indiju

Harris, rođen na Novom Zelandu, rekao je da je njegova odlučnost da sazna za Indiju preko ljudi poput njega postala inspiracija za njegovu knjigu.

Prvi Firangiji: Izvanredne priče o herojima, iscjeliteljima, šarlatanima, kurtizanima i drugim strancima koji su postali IndijanciPrvi Firangiji: Izvanredne priče o herojima, iscjeliteljima, šarlatanima, kurtizanima i drugim strancima koji su postali Indijanci

Autor Aranya Shankar



Smatram da je firangi izuzetno elastična riječ. To je također indijska riječ; koja je istovremeno i strana i domaća, rekao je Jonathan Gil Harris, opisujući zašto je uvrštena u naslov njegove nove knjige. Harris je razgovarao s prevoditeljicom Arunavom Sinhom prilikom predstavljanja svoje knjige Prvi Firangis: Izvanredne priče o herojima, iscjeliteljima, šarlatanima, kurtizanima i drugim strancima koji su postali Indijanci (Aleph Book Company; Rs 495) u indijskom Habitat Centru u četvrtak.



Harris, rođen na Novom Zelandu, koji predaje engleski na sveučilištu Ashoka i oženjen je Indijkom, rekao je da je njegova odlučnost da sazna za Indiju preko ljudi poput njega postala inspiracija za njegovu knjigu koja govori o migraciji firangija u predkolonijalnu Indiju u 16. i 17. stoljeća. Kroz studije slučaja različitih putnika iz Europe, Afrike i Azije, koji su napustili domovinu da bi došli u Indiju, on istražuje vlastiti proces postajanja firangija u 21. stoljeću u Indiji.



Moj prvi vodič bio je Niccolo Manucci, tinejdžer bjegunac iz Venecije koji je stigao oko 1653. On je služio kao plaćenik u vojsci Dare Shikoh i unatoč tome što nije imao medicinsku izobrazbu, jednog je lijepog dana objavio u Lahoreu da je liječnik i počeo je vježbati. Optuživali su ga za kanibalizam jer je mislio da je ljudska mast jedan od najboljih dostupnih lijekova za snižavanje razine šećera. Također su ga opljačkala dva engleska dakaita (dacaoits) u današnjoj Haryani. Kasnije u životu Niccolo je migrirao u Madras i postao siddha vaidya (praktičar lokalne Unani medicine), rekao je Harris.

U knjizi su podređeni firangiji poput Garcie de Orte, portugalskog židovskog liječnika koji je, kako bi izbjegao vjerski progon, postao kršćanski hakim u Indiji; Britanski isusovac Thomas Stephens, koji se zaljubio u Marathi i napisao Puranu zvanu Kristapurana, pa čak i Sa’id Sarmad Kashani; i armenski Židov, čiji dargah još uvijek postoji u blizini Meena Bazar u Delhiju.



Harris ima poglavlje pod nazivom 'O prekidu'. Govorio je o tome kako su ga uvijek prekidali u Indiji. Prvi firangiji čije sam priče ovdje ispričao morali su se nositi s prekidom na bezbroj načina. Zauzvrat, prvi su firangi prekinuli i nastavljaju prekidati, što znači biti Indijanac. Niti jedna putanja indijanstva - bila ona vjerska, kulturna ili jezična - ne može dugo trajati bez prekida.