U svojoj novoj knjizi Panjab: Putovanja kroz pogrešne crte, autorica Amandeep Sandhu dotiče se Punjabovog nemira

'Pred kraj knjige, moja su me putovanja naučila empatiji koja mi sada ispunjava rupu u srcu', kaže autorica Amandeep Sandhu.

Amandeep Sandhu

Godine 2015. Amandeep Sandhu započeo je putovanje koje je nastojalo riješiti njegovu prazninu oko pitanja Punjaba, istragu koja je trajala tri godine. Pritom je Sandhu, čije su prve dvije knjige bile autobiografska fantastika, Sepia Leaves (2008.) i Roll of Honor (2012.), otkrio da je zemlja daleko od onoga što je zamislio. Rezultat je Panjab: Journeys Through Fault Lines (Westland; Rs 899), njegova prva knjiga koja nije fantastična. Odlomci iz intervjua:

ruža Sharon boje drveća

Što vas je inspiriralo da napišete Panjab: Journeys Through Fault Lines, za koji ste proveli tri godine putujući po cijeloj državi, nastojeći razumjeti njezine brojne 'strahote'. Zašto razvodne linije?

U knjizi spominjem mnoge razloge, ali primarni je zbunjenost onim što se dogodilo Punjabu, od podjele, od Zelene revolucije, od trifurkacije države, od operacije Plava zvijezda i militantnosti, a sada kroz naracije o drogama i migracijama .

'Linija rasjeda' označava pukotinu na površini stijene ili tlu koja prati geološki rasjed. Ponekad rijeke teku u rasjedu. Ovdje je implikacija društvena, ekonomska i politička. Dok je Veliki Pendžab zemlja pet rijeka, saznao sam da istočni Pendžab, s ove strane Radcliffeove linije, ima vjerske, kastinske, rodne, ekonomske, ljudska prava i druge rasjede o kojima se govori u knjizi.

Kažete da nemate izravnu vezu s Punjabom, zašto je onda bilo važno da se vratite i sagledate to iz nove perspektive?

Rođen sam u Odishi, živim u Bengaluruu. Ipak, krv koja mi teče venama potječe iz Punjaba. Napisao sam ovu knjigu kako bih razumio teksturu svoje krvi.

Naslovnica knjige Amandeep Sandhu.

Školovao sam se u Punjabu 1980 -ih godina, uključujući istraživanje za ovu knjigu, tamo sam proveo desetljeće svog života. Na neki način ja sam insajder, ali i autsajder. Pustio sam da se u knjizi tema izigrava izvana i iznutra. No, činjenica je da sam, dok nisam počeo raditi na knjizi, bio zbunjen mnogim porukama, često kontradiktornim, koje Punjab šalje svijetu. Na primjer, kako institucija langar, ili središnje sikhsko načelo Sarbat da Bhala, stoji u doba militantnosti u kojoj su ubijene tisuće nevinih? Moja je želja bila razumjeti veze između mnogih takvih binarnih datoteka pomoću kojih se Punjab razumije izvan regije.

kako se zove stablo s ružičastim cvjetovima

Kad ste počeli istraživati ​​za knjigu, mora postojati određeni 'plan' onoga što ste htjeli reći. Je li se usput promijenilo?

Da, postojao je plan. Podnio sam prijedlog, uredno identificirajući linije kvarova. Ipak, to se naglo promijenilo kad sam počeo istraživati ​​zemlju i njezine ljude. Kad su u pitanju temeljna pitanja, shvatio sam kako je priča ljudi, prepuna podataka i primjera, u suprotnosti s pričom o državi koja nije imala ili je imala vrlo pogrešne podatke. Ideološki gledano, Punjab je labirint sa svojim različitim samobitnim pričama koje su kontradiktorne-u njima se može izgubiti. Tekstualno, moja je poteškoća bila odvesti čitatelje od jednog broja do drugog prateći vremensku traku jer se sva Punjabova pitanja neprestano zapetljavaju, stvarajući Gordijev čvor. Doslovni vremenski okvir koji sam slijedio bio je Bijela muha krajem 2015. i incidenti svetogrđa svetih tekstova do izbora za Skupštinu 2017. godine. Ipak, kroz poglavlja sam pomiješao reportažu sa memoarskom i kontekstualnom poviješću kako bih pružio cjelovitije razumijevanje Panjabovih pitanja. Dakle, ako je prijedlog bio prekretnica, posljednja knjiga je vrhunac.

Proveli ste vrijeme putujući po državi, upoznavajući ljude, razumijevajući 'novi' Punjab. Što ste otkrili što čini glavni dio knjige?

Došao sam u Punjab četvrt stoljeća nakon završetka militantnosti, pola stoljeća nakon formiranja nove države, gotovo tri četvrtine stoljeća nakon osamostaljenja i podjele, stoljeće nakon Gurdwara reformskog pokreta, rođenja SGPC-a i Akali Dal , stoljeće i pol nakon što je nastala Singh Sabha, i stoljeće i tri četvrtine nakon što su Britanci anektirali Punjab. Moje je pitanje bilo samo jedno: je li se mir vratio? Shvatio sam da ne. Mir se nije vratio. Mir se nikada nije vratio. Sadašnji Punjab kojem sam svjedočio pun je tjeskobe.

Što se nadate da će čitatelji otkriti kroz ovu knjigu?

Nadam se da će, priznajući Punjabove različite linije pogrešaka, čitatelji na državu gledati kao na postkonfliktno društvo. Mislim da će nam to pomoći da započnemo razgovor o njegovoj stvarnoj politici. Dok to ne učinimo, osjećam da će Punjab, umjesto da bude zemlja s pet rijeka, ostati vrtlog.

Za mnoge pisce knjiga je osobno putovanje. Je li vaša knjiga ovdje potraga za domom, onim koji nikada niste imali, a željeli ste?

bijelo cvjetajuće drvo s crvenim bobicama

Apsolutno. Shvatio sam da je dom možda jedno jutarnje zemljište u selu Munawan, u blizini Moga, odakle su moćni zemljoposjednici izbacili mog djeda jer je bio na strani kmetova i podstanarskog rada za vrijeme pokreta Muzara. Taj je dom također sada u jeziku, u ovoj knjizi.

Knjiga je, kažete, imala za cilj riješiti 'rupu u vašem srcu' i 'prazninu oko pitanja Punjaba'. Je li vam knjiga pomogla da zaokružite krug ili vas je ostavila s još pitanja i nedoumica?

Oba. Kao što sam rekao pred kraj knjige, moja putovanja su me naučila empatiji koja sada ispunjava rupu u mom srcu. Oni su mi također dali mnoge uvide koji će mi pomoći u budućnosti s Punjabom. Konačno, prijatelji, toplina, ljubav. Toliko toga, ponižen sam.