Srce materije

Ovo je serija na koju treba paziti, ali s obzirom na to da je ovo prvi Madhavanin pohod na mitološko okruženje, ključno je da ona dobije ton upravo u sljedećim knjigama.

Onaj koji je plivao s ribama
Meenakshi Reddy Madhavan
HarperCollins
152 stranice
250 kuna

U bilješci autorice prve knjige njenog serijala, Djevojke iz Mahabharate, Meenakshi Reddy Madhavan piše: ... Ako je pažljivo pročitate [Mahabharata], shvatit ćete da su one [djevojke] u središtu svega što događa, iako se o njima tako malo govori. Madhavan ovdje namjerava nešto učiniti, jer osim Draupadi, Kunti i možda Gandhari, druge žene epa poznate su nam po imenu i djelima, ali ne tako potpuno oblikovani likovi kao većina muških likova. Ona koja je plivala s ribama počinje sa Satyavati, koja je, vjerojatno, najvažnija žena u epu; čija su mudrost i ambicija odredile smjer za događaje koji bi raskomadali obitelj.

Ali tko je bio Satyavati, pita se Madhavan, prije nego što je smislila svoj meteorski uspon od djelomično božanske ribarice do kraljice Hastinapura? Bila je to Matsyagandhi, djevojka s mirisom ribe, siroče pronađeno u trbuhu njezine majke, apsara Adrika, koju je mudrac prokleo. Vremenski slijed događaja od njezinog rođenja, do njezinog uzašašća kao kraljice, teče paralelno, kao Madhavan dvostrano između sada i onda. Ovo bi se moglo pokazati zeznutim u duljoj priči, ali na 150 stranica uređaj radi.

Madhavan, plodna autorica za mlade odrasle, ovdje daje sve od sebe-skidajući priču o porijeklu Satyavatija i pretvarajući je u priču o punoljetstvu, ispituje sve načine na koje je mlada djevojka mogla preuzeti vlast nad svojim tijelom , a samim tim i njezina budućnost. Ako su Satyavatija optužili da je previše napredan, previše proračunat, Madhavan ne bježi od izmišljanja tih detalja u velikoj mjeri. Uostalom, ako muškarci, bili oni mudraci ili kraljevi, ne razmišljaju dvaput o požudi za tinejdžerkama, zašto onda ne bi postavila uvjete zaruka?

Ovo je serija na koju treba paziti, ali s obzirom na to da je ovo prvi Madhavanin pohod na mitološko okruženje, ključno je da ona dobije ton upravo u sljedećim knjigama. Onaj koji je plivao s ribama lako se čita, ali ima mjesta na kojima je jezik previše kolokvijalni, previše nalik na blog, a na drugim se mjestima čini kao izravan prijevod dijaloga iz Doordarshanske verzije Mahabharate na engleski. Ova neravnina otežava čitateljsko iskustvo i istrese iz fantastičnog svijeta u koji je Madhavan uronila sebe i čitatelja.