One Man Show

Predstava bez scenografija, proba ili redatelja - Svjetski hit iranskog dramatičara Nassima Soleimanpoura Bijeli zec, Crveni zec dolazi u Indiju.

Sva pozornica je svijeta: Nathan Lane nastupio je u predstavi Bijeli zec, Crveni zec u New Yorku ranije ove godine. (Izvor: The New York Times)Cijela pozornica je svijeta: Nathan Lane nastupio je u predstavi Bijeli zec, Crveni zec u New Yorku ranije ove godine. (Izvor: The New York Times)

Pozorišna glumica iz Mumbaija Atul Kumar neće ponovo izvesti Bijelog zeca, Crvenog zeca. Ne može ni glumac Ali Fazal. Netko bi se mogao zapitati zašto, ali odgovor je već bio postavljen u kamenu kada su pristupili projektu. Jedan od 34-godišnjeg iranskog dramatičara Nassima Soleimanpoura, mnogo diktata za postavljanje ove predstave, koju je zamislio 2010. godine, jest da nijedan izvođač ne može odigrati ulogu više od jednom. Kumar i Fazal nastupili su tijekom Festivala bloka pisaca u Mumbaiju u travnju ove godine.



imena vrsta plavog cvijeća

Od prvog predstavljanja predstave-2011. godine, kazalište Volcane Theatre sa sjedištem u Velikoj Britaniji koproduciralo je svjetsku premijeru, a istovremeno je postavljeno na Edinburgh Fringe Festivalu-glumci poput Whoopi Goldberg, Cynthia Nixon, Nathan Lane i Josh Radnor izveli su 60 minutu samostalnog čina, te su se držali ovog pravila.



Dok se Bijeli zec, Crveni zec sprema na turneju po Indiji od 30-ak predstava, jedna od glavnih briga njegovih organizatora, muzambičke Q kazališne produkcije (QTP), je postrojiti što je moguće više glumaca. Tijekom procesa odabira organizatori su morali isključiti čak i one koji su predstavu gledali ove godine u Mumbaiju. Predstojeće predstave u Indiji imat će, između ostalih, glumce Sohrab Ardeshir, Meher Acharia Dar i Anu Menon, dramaturga i komičara Anuvaba Pala te kazališnu ličnost Arundhati Nag. Uvodni čin, 16. kolovoza, počet će zvjezdano, a Richa Chadda izvodi tekst u kazalištu Prithvi u Mumbaiju. Kasnije ove godine predstava će putovati u Kolkatu, Delhi i Bangalore.



U vrijeme pisanja ovog teksta, Soleimanpour nije posjedovao putovnicu, niti mu je bilo dopušteno napustiti svoju državu zbog odbijanja odsluženja dvogodišnje obvezne vojne službe. U dvadesetima i nesposoban da otputuje iz Teherana, pisac je proveo šest godina skriptirajući predstavu. Istodobno je želio eksperimentirati s tradicionalnim formatom kazališta. Dakle, postavio je upute za organizatore i glumce, a sadržaj predstave držao je u tajnosti. Predstava, dakle, ne zahtijeva scenografiju, probe ili redatelja.

vrste mesa za jelo

Zabrana putovanja diktira većinu strukture i sadržaja Bijelog zeca, Crvenog zeca. Moji strahovi uvijek su mi hranili misli, kaže Soleimanpour. Zašto se bojim kad doživljavam nešto novo? Zašto mrzim sebe kad se pokoravam moći i nemam snage jednostavno se složiti s tim? To su bili pojmovi s kojima sam se borio tijekom šest godina pisanja Bijeli zec, Crveni zec. Istodobno, uvijek sam imao velikih pitanja o strukturi kazališta kao medija. Zašto zapamtiti retke? Zašto ih ponavljati i pretvarati se da su novi? Zašto se uopće pretvarati?



Sada globalni hit, predstava - apsurdistička radnja koja graniči s humorom i dramom - petlja s linearnostima modernog kazališta. Scenarij predstave predaje se izvođaču na pozornici tek nakon što se oglasi treće zvono. Izvođač čita s njega, glumi i komunicira s publikom. Tijekom predstave glumac se mora kretati poput geparda pretvarajući se da je noj, a ometa ga zec kojim upravlja medvjed. Četvrti zid, etablirana konvencija proscenijskog kazališta, ruši se na samom početku, kada publika postaje dio predstave. Priča se također mijenja i mijenja-zabavna i bezbrižna na početku, brzo prelazeći u mračnu postavku koja se vrti oko društvenog uvjetovanja i ljudske sklonosti poslušnosti. Pred kraj, jedno pitanje visi u prostoru izvedbe, kao i u svijesti publike. No, predstava još nije gotova; dramaturg nastavlja komunicirati s publikom, potičući ih da mu pošalju fotografije emisije i pišu mu.



Iranski pisac Nassim Soleimanpour.Iranski pisac Nassim Soleimanpour.

Rođen u Teheranu od oca romanopisca i majke slikarice 1981., Soleimanpour se rano u životu zaljubio u magiju kazališta. Lijepo je, ali nije baš lako živjeti u obitelji knjiških moljaca. Pokvarili su gotovo svaku knjigu raspravljajući o njoj tijekom večere, kaže, mislim da sam pao na dramu zbog čarolije susreta s živom publikom. To je vrsta magije koja nedostaje drugim umjetničkim oblicima, kaže dramaturg, koji je s 22 godine napustio inženjerski tečaj kako bi studirao dramu na Sveučilištu u Teheranu.

sivi pauk s velikim okruglim tijelom

U filmu Bijeli zec, Crveni zec, na glumca se gleda kao na posrednika, koji pomaže spisateljici u komunikaciji s publikom. No, Soleimanpour se ne slaže u potpunosti s tim opisom. Svaki izvođač u mojoj predstavi doprinosi režiji, pa čak i pisanju. Moja najnovija predstava, Blank, dobar je primjer. Zato uvijek govorim da je glumac nešto više od glumca. Mora biti ‘glumac plus’, kaže. Prazno doslovno označava prazna mjesta, ostavljena da ih izvođač popuni pred publikom uživo. U drugom, Blind Hamletu, on uklanja glumca. Umjesto toga, ima diktafon okrenut prema publici koji traži od prisutnih da se popnu na pozornicu i međusobno se optužuju.



Bio je to Bijeli zec, Crveni zec, treći koji je napisao Soleimanpour, a njegov prvi na engleskom, koji mu je donio međunarodno priznanje. Moje su misli uvijek bile interkulturalne. Jezik je uvijek bio glavni predmet u mom radu, kaže: Trenutno sam zauzet radom na turneji u kojoj ću nastupiti na jeziku domaće publike. Ako želim prikazati ovu predstavu u zemlji poput Indije, možda ću morati naučiti nekoliko jezika.



Zabrana putovanja Soleimanpourom ukinuta je 2012. godine, kada je otkriven poremećaj u lijevom oku. Od tada je učinio Berlin svojim domom. Radim na novim projektima u Londonu, Berlinu i Kopenhagenu. Meni, mojoj obitelji i svima lakše je ako ostanem neko vrijeme u Europi, kaže.

U svojim nadolazećim radovima kazališni djelatnik želi nastaviti svoj angažman na dekonstrukciji strukture proscenija. Kazalište je ovih dana potrebno više nego ikad. Izumom radija naučili smo postati pasivna publika. Kasnije se pojavila televizija i zaboravili smo se suočiti. I nismo stali. Izumili smo prijenosna računala, pametne telefone i 4G internet. Kako kazalište može biti nefleksibilno u ovakvim vremenima? To se promijenilo tijekom povijesti, a u budućnosti će doživjeti još promjena, kaže dramaturg koji planira posjetiti Indiju kasnije ove godine kako bi proveo radionicu.