Daniel Lismore govori o tome kako su odjeća i identitet konstrukti društva

Hodajuća skulptura, dizajner, aktivist i pisac, ne uspijeva okrenuti glave odjevene u tkaninu i čelik, volane i brokat, vrpce i školjke, perje, kristale i prevelike sigurnosne igle.

Daniel je sa svojim prijateljima, poput Lady Gage, Stephena Frya i Vivienne Westwood, radio na brojnim kampanjama, upoznao kraljevsku obitelj i večerao s ružnim Rusima. (Izraziti)

Ponekad bog snijega, ponekad ciganska kraljica ili slika Andyja Warhola, drski, bezobzirni i neobični, Daniel Lismore sve je što se samo usuđujemo sanjati. Hodajuća skulptura, dizajner, aktivist i pisac, ne uspijeva okrenuti glave odjevene u tkaninu i čelik, volane i brokat, vrpce i školjke, perje, kristale i prevelike sigurnosne igle. U Delhiju, nedavno za India Design ID 2020, lice mu je omotano lancem od teškog čelika, s krunom od pravih kristala na glavi, a mnogi drugi ukrašavaju mu rukave.

Kad je sjeo razgovarati s nama, njegova ukrašena rukavica ležala je sa strane dok je oslobađao lijevu ruku, a na desnoj nosi metalni ručni nakit. Ja sam hodajući prosvjed, kaže londonski Lismore. Dovodio sam u pitanje sustav od svoje 15. godine. Način na koji postoje nije imao za mene smisla, dodaje. Zato odrastanje u Fillomgleyju, selu u Warwickshireu u Engleskoj, s bakom i djedom po ocu, koji su bili trgovci antikvitetima, nije bio gladak prijelaz s glume kapetana Kirka i Spocka na šminkanje i štikle od osam centimetara.

Morao je proći kroz uvrede, bulimiju i odbijanje prije nego što je našao utjehu u životima Warhola, Davida Bowieja i Boy Georgea. Ubrzo se našao kako živi život pod njegovim uvjetima, kada ga je agencija za modeliranje primijetila sa 15 godina. Mršavi 'model' od šest stopa i četiri smatrao je modnu industriju vrlo predvidljivom. Nije mnogo ljudi napravilo revoluciju u modnoj industriji, kaže Lismore, kojem je rečeno da će, ako odluči biti sam, to biti borba. S godinama sam stekao samopouzdanje. Ovo je moj oklop, protiv svijeta, kaže 35-godišnjak. Sada nazvan najraskošniji komodaš u Engleskoj, osvojio je manekenske zadatke i bio je na forumima kako bi raspravljali o uzrocima LGBTQ zajednice, kišnim šumama, Brexitu i klimatskim promjenama. Dobra umjetnost uvijek nešto govori, a ako sam ja umjetnost onda moram nešto reći. Na vlasti je mnogo ljudi koji mogu govoriti, ali nemojte, kaže Lismore.

Sa svojim prijateljima, kao što su Lady Gaga, Stephen Fry i Vivienne Westwood, radio je na brojnim kampanjama, upoznao kraljevsku obitelj i večerao s ružnim Rusima. Bilo da je riječ o supermarketu u Londonu ili ulicama starog Delhija, fascinantno je vidjeti kako mi ljudi reagiraju. Ljudi su poput svraka, znatiželjni o svemu sjajnom i drugačijem. Povijest je pokazala kako smo ušli u ideju tribalizma, odijevamo se i ponašamo na određeni način. Ja sam izmislio svoj način i ovo je dio mog putovanja, kaže Lismore.

Njegova knjiga Budi svoj, svi ostali su već uzeti (Rizzoli; 2017.), preuzeta iz citata Oscara Wildea, ima fotografije manekena izlivenih izravno s njegova lica, svaka ručno oslikana kako bi odgovarala njegovoj šminki. Bio je to rezultat istoimene predstave u američkoj Atlanti, koja se kasnije preselila u Miami Art Basel. Lismore je predstavio gotovo 30 ansambala, svaki raskošno odjeven priborom, kuglicama i tkaninom, predstavljajući vezu između haljine i identiteta i potrebu za utvrđivanjem svoje individualnosti.

Mnogi ne znaju kako reagirati na mene. Dovode u pitanje moj identitet. Jesam li muško ili žensko, binarno ili trans? I onda se postavlja pitanje je li to performans? Hoće li pjevati ili plesati, kaže Lismore nježnim glasom. Bio sam na vrhu planine na Islandu i vježbao svoje redove za TED govor. I spremala se snježna oluja. Čovjek koji se uspinjao nije se ni okrenuo i pogledao me. Jednostavno je nastavio. Mislim da je nedostatak reakcije vrlo progresivan. To što ljudi nose nejasnu i drugačiju odjeću, ne znači da su nenormalni.