Knjiga priča ima najviše 140 znakova

Tales of Tweet, u izdanju HarperCollins India, mikroknjiga je prepuna tweetova legendarnih pisaca poput Salmana Rushdija i Atwooda kao priča.

Tales on Tweet, Tales on Tweet Harper Collins Harper Collins, HarperCollins India, Twitter, Strašno sitne priče, Harper Collins Manoj pandey, Salman Rushdie, Margaret Atwood, Jeet ThayilHarperCollins India objavio je jedinstvenu knjigu Manoja Pandeya pod nazivom Tales on Tweet. (Izvor: HarperCollins)

Kad je pisac-ilustrator Manoj Pandey počeo označavati svoje omiljene autore poput Salmana Rushdieja, Margaret Atwood i Teju Cole tražeći njihove sažetke do njegovih tvitova, nije ni znao da će njihovi odgovori biti same mikro priče.
Pandey je tweetovao priču. Zatim još malo. I drugi su mu počeli tweetati priče: Atwood i Kabir Bedi sa pričama o smrti, Rushdie i Jeet Thayil sa svojim mračnim humorom, Cole koji meditira o usamljenosti, Shashi Tharoor o Indiji, Prajwal Parajuly o književnosti ... Bio je to književni trenutak : spontano, promjenjivo, tangencijalno, a zatim, baš kao i sam Twitter, iznenađujuće dirljivo u rafalima i bljeskovima.
No, tek kad su se te priče spojile s fantazmagoričnim slikama Yuka Shimizua, knjiga pod naslovom Tales on Tweet iskoračila je iz vrtljivog vrtloga web stranice u taktilnu intimu čitalačkog iskustva.
Ove priče, ne dulje od 140 likova, istražuju dramatični potencijal sažetosti kroz mikronaracije koje
izgraditi svjetove, srušiti ih, smijati se smrti, oplakivati ​​mjesec.
Tales on Tweet, objavljen od strane HarperCollins India u 'mikro' veličini, ima 98 mikro priča.
Evo Rushdiejeve: Umrla je. Slijedio ju je u podzemni svijet. Odbila se vratiti, preferirajući Had. Bilo je
dug put do odlaska.
Opet noć?/Ove trepereće točkice na našim strojevima/Pleme siročadi krijesnica/'Ovdje sam'/'Ovdje sam'/'Ovdje sam' tweetuje Cole.
Atwoodova priča nastavlja se ovako: Crveni otisak, bijeli otisak stopala. Sjekira u snijegu. Ali nema tijela. Je li u pitanju bila velika ptica? Češao se po glavi i pravio bilješke.
Priče na Tweetu, kaže Pandey, započele su himernim ambicijama usaditi stil pisanja sličan Oscaru Wildeu, u ljeto 2011. godine.
Do tada sam već petljao s Twitterom i koristio ga kao dnevnik veličine bajta da procijenim ima li to što sam napisao uopće zasluge. U mojim pričama nedostajalo je detalja, likova i opće suštine priče. Umjesto toga, bile su to živahne rečenice izrađene kako bi otkrile jedan potresan detalj. No, za mene je eksperiment donio zadovoljstvo epigramom i svu nejasnoću koja vrijedi za svaku vrstu pripovijedanja, kaže.