Novi svezak poezije Arundhathija Subramanijama nepredvidljiv je i krajnje uvjerljiv

Jezik i slike u Subramaniam -ovom zborniku prilično se razdiru.

Naslovnica knjige Ljubav bez pričeNaslovnica knjige Ljubav bez priče

Ljubav bez priče
Arundhathi Subramaniam
107 stranica
499 kuna

Prošle sam godine otišao na Cipar na konferenciju i jedna mi je Armejka poklonila cjelovite pjesme Georgea Seferisa, u prijevodu Edmunda Keeleyja i Philipa Sherararda. Kako je Seferis ušao ovdje? Jer kad sam čitao Ljubav bez priče Arundhathija Subramaniama, palo mi je na pamet da su to najbolji svezbi poezije koje sam pročitao u pola desetljeća.

Jezik i slike u Subramaniam -ovom zborniku prilično se razdiru. U ‘Opet prvi monsun’ dobivamo euforiju/ gulmohura i svaki trenutak/ sjećanje na prethodni, svaki tamni oblak kurir iz klasične prošlosti. I, naravno, zov ljubavi ne može zaostati za sawan -om i bhadonom i čežnjom 'ili čovjekom čiji je glas/ od plavog pepela i zobenih pahuljica.



Njezin je pristup uvijek eliptičan, zasjeda i čitatelja i teme kojom se bavi. Ljubav i poezija su na neki način sijamski blizanci, ali uvijek će pasti tanka zraka svjetlosti, ili neviđena sjena, s kojom se bori. Za Subramaniam, čudna stvar o ljubavi je ta što vas topi/ u amatera i istjera vas/ iz zemlje odjeka i zatekne vas kako sjedite pod zvijezdama/ u drevnom zbunjenju.

U pjesmi 'U potrazi za tatom' kaže: Kad roditelji umru ... 'Vjeruješ
Moraju se zbrajati
Za priču veću
Od onoga koga si poznavao '

No, ormar i neotvorena kolonjska voda ništa vam ne govore.

Završavaju cijeli/ u tvrdoglavom partizanstvu srca/ poznavali ste kao ljubav./ Luda ljubav vašeg oca.

Pisati na teme poput ljubavi ili sjećanja, a velik dio poezije uvijek je o sjećanju ili govoriti o tome, nije lako. U lijepoj pjesmi o sjećanju govori o ambling pričama/ o zelenim lotosovim stabljikama/ i drvenim čamcima i govori nam da:

Sjećanje nije umjetnost, već instinkt.

Završava riječima da nema ništa po komadu ili iz druge ruke/ o sjećanju. Ovaj istinitost pogađa vas, koliko god koso bilo, kad se jezgra istine taloži na čitatelju. Njezin zamah je širok, čitatelj je obješen između Tibra/ i Arna, između divlje geologije/ i ugašene svjetlosti, gdje vjetar/ leti sokola i gravitacijski zrak.

Svezak poezije komad je života i prepričavanje proživljenih iskustava. Dakle, u njezinoj mladosti imamo prejedanje, ako ga tako nazovete, u jednom iranskom restoranu gdje smatra da su formatični stolovi ljepljivi/ s kolatkarom, funtom, almadovarom,/ clarice lispectorom, nammalvarom (Recenzent mora biti skroman. Ja mislila da je Clarice Lispector ruž za usne, sve dok nisam proguglao! Treba pročitati ovog židovskog romanopisca koji je pobjegao u Brazil za vrijeme procvata nacista). U svojim pjesmama o roditeljima otkriva ih kako se otapaju u baršunaste šape sigurnih nogu u noć.

Kritičari su prvu pjesmu u tom zborniku pogrešno shvatili. Nakon redakinje pjesnikinje Eunice de Souza, 'Odrastao sam u doba pjesnika'. Stari pjesnici bili su potreseni drhtavicom sumnje u sebe i vjerojatno u svoje pisanje. Sada upoznaje pjesnike koji razmjenjuju posjetnice, od smijeha su im se raspale ljuske jaja, a koje se najbolje susreću u pjesmama.

Jedna od odlika Subramanijeve poezije je njezina nepredvidljivost, kao i kod nekih pisaca kratkih priča koji su se na kraju specijalizirali za obrat. S ovim pjesnikom završetak je prirodan, pa ipak, ne bi se to moglo predvidjeti.

Keki Daruwalla je pjesnikinja i spisateljica kratkih priča. Dobitnik je Nagrade Sahitya Akademi 1984